subota, 28. siječnja 2017.

Djeca koja mucaju

TEMA OVOG OSVRTA JE MUCANJE


Ovaj post je osvrt na članak "Jezične sposobnosti djece koja mucaju" , autorica: Natalija Kutnjak, Lucija Mance i Ana Leko Krhen.

Cilj je ovog članka objasniti povezanost mucanja i jezika te dati pregled najvažnijih istraživanja jezičnih sposobnosti djece koja mucaju prema određenim jezičnim sastavnicama. 


Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi ili osoba ne može početi govoriti riječ. Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana i/ili čeljusti ili drugim neobičnim oblicima ponašanja koja osoba koja muca radi dok pokušava govoriti. Određene situacije, kao što su govor ispred više ljudi ili razgovaranje na telefon često pogoršavaju mucanje.


Što uzrokuje mucanje?


Mucanje pogađa osobe svih dobi, ali najčešće je u djece u dobi između 2 i 6 godina starosti koja razvijaju govor. Dječaci triput češće mucaju nego djevojčice. Većina djece ipak preraste svoje mucanje te se procjenjuje kako manje od 1 posto odraslih muca. Na razvoj mucanja utječu brojni čimbenici kao što su genetika, okolinski uvjeti, osobnost, emocionalni razvoj, govorno-motoričke sposobnosti.


Ideja o povezanosti mucanja i jezika potiče mnoga istraživanja dugi niz godina – zbog preklapanja vremena najčešćeg započinjanja mucanja s razdobljem intenzivnog jezičnog razvoja, utjecaja jezičnih čimbenika (npr. položaj riječi u rečenici, složenost rečenice) na pojavu netečnosti te uočenog kašnjenja u usvajanju jezika kod neke djece koja mucaju. Neka su istraživanja pokazala da su jezične sposobnosti kod djece koja mucaju slabije, a u nekim nisu nađene razlike između djece koja mucaju i njihovih tečnih vršnjaka.

Školska dob

Najčešće ulaskom u školsku dob i djetetovim polaskom u osnovnu školu te usavršavanjem njegovih komunikacijskih vještina, mucanje postaje dosta rijetko. Dijete školske dobi koje nastavlja mucati je svjesno svog problema i moguće je da se zbog toga srami. Njegovi školski kolege i prijatelji mogu usmjeriti svoju pažnju na djetetovo mucanje ili ga čak zbog toga i namjerno provocirati.


Smatrate li da učitelji uspijevaju na kvalitetan način raditi sa djecom koja mucaju ili smatrate da je za to potrebna stručna pomoć logopeda? Na koji način se može spriječiti vršnjačko zadirkivanje djece koja mucaju?





Detaljnije o ovoj temi i samom istraživanju pročitajte na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=253832

Broj komentara: 29:

  1. Odličan osvrt i izbor teme za raspravu jer je ovo čest problem kod djece, a o njemu se vrlo malo govori. Smatram da se učitelji trudi pomoći i priagoditi se djeci koja mucaju i pokušavaju prilagoditi nastavni sadržaj njima kako se ne bi osjećala manje vrijednima. No oni ne mogu u potpunosti pomoći takvom djetetu i smatram da bi roditelji te djece svoje dijete trebali odvesti logopedu. Nažalost ostala djeca se shvaćaju koliko je to zaista ozbiljan problem i izruguju se djeci koja mucaju. Po mom mišljenju roditelji bi o ovom problemu trebali razgovarati sa svojom djecom i potaknuti ih da se druže sa djecom koja mucaju, a ne da im se izruguju jer nikada ne znaju hoće li se i kada to i njima dogoditi.

    OdgovoriIzbriši
  2. Odličan odabir teme zbog same rasprostranjenosti mucanja kod djece. Smatram da bi djeca koja mucaju trebala ići kod logopeda da se sami bolje nose sa mucanje i da se možda samo mucanje eliminira. Djecu bi se trebalo učiti da mucanje nije ništra strašno i da se nikad ne smije rugati djeci koja mucaju jer je to nešto što nije veliki problem. Roditelji i učitelji bi trebali sudjelovati u učenju djece da mucanje nije stvar za zadirkivanje i u pomoći djeci koja mucaju.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Često se mucanje ignorira i misli se da će proći sa vremenom što postaje problem. Hvala kolegice

      Izbriši
  3. Mislim da je za to najbolje rješenje logoped, a djeci treba objasnit da ruganje zbog mucanja može povrijediti tuđe osjećaje. Također, smatram da učitelji nisu dovoljno "opremljeni" za rješavanje tog problema kod djece

    OdgovoriIzbriši
  4. Imam dojam da je možda bolje rješenje traženje pomoći od strane logopeda, naravno da učitelji bi htjeli pružiti pomoć djeci na bilo koji način, ali ovdje je ipak potrebna pomoć stručnjaka. Djecu bi trebalo poučiti o problemima mucanja, porazgovarati s njima i ukazati im kako ti nije ništa sramotno te kako ne bi smjeli zbog toga zadirkivati djecu koja mucaju. Treba im pokazati da i ta djeca imaju osjećaje i da ih svojim neodgovornim ponašanjem mogu vrlo lako povrijediti.

    OdgovoriIzbriši
  5. Imam dojam da je možda bolje rješenje traženje pomoći od strane logopeda, naravno da učitelji bi htjeli pružiti pomoć djeci na bilo koji način, ali ovdje je ipak potrebna pomoć stručnjaka. Djecu bi trebalo poučiti o problemima mucanja, porazgovarati s njima i ukazati im kako ti nije ništa sramotno te kako ne bi smjeli zbog toga zadirkivati djecu koja mucaju. Treba im pokazati da i ta djeca imaju osjećaje i da ih svojim neodgovornim ponašanjem mogu vrlo lako povrijediti.

    OdgovoriIzbriši
  6. Smatram da koliko god ucitelji nastojali prilagoditi program djeci koja mucaju ne mogu u pozpunosti uspjeti u tome kao sto to mogu strucnjaci. Nazalost uvijek ce biti zafrkavanja od strane druge djece. Smatram da je na roditeljima ali i na uciteljima da djeci pojasne da to nije nista lose i da ne smiju zezati tu djecu.

    OdgovoriIzbriši
  7. Smatram da je potrebno potražiti pomoć logopeda, jer sami učitelji nisu dovoljno educirani da bi se mogli posvetit djeci koja mucaju,a uostalom nemaju ni dovoljno vremena unutar nastave za to.
    Iz osobnog iskustva mogu reći da je veliki problem djece koja mucaju, što su svjesni svoje mane i zato su najčešće suzdržani u govoru. Bitno je da odrasli i učitelji potiču dijete koje muca na govor i igru,a ostalu djecu da prihvate da smo svi različiti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se s Bernardom. Učitelji su upoznati sa rješenjima problema mucanja ali smatram da ih ne mogu toliko kvalitetno riješiti kao što bi jedan logoped to mogao.

      Izbriši
    2. Slažem se u potpunosti. U svakom slučaju trebalo bi povećati upisne kvote na studiju logopedije. Iako ih se prima 50 to ne znači da ih svih 50 i završi studij te svakako bi trebalo poraditi na tome da studij bude integrirani. Također bi studij trebao biti dostupan i u ostalim gradovima, a ne samo u Zagrebu. Logoped bi trebao raditi na svim stupnjevima obrazovanja kako bi se na vrijeme utvrdila i ispravila govorna mana.

      Izbriši
  8. Slažem se s Bernardom da je potrebna pomoć logopeda. A kao kod svakog nasilja, ono se može pokušati spriječiti u razgovoru s djecom o tome.

    OdgovoriIzbriši
  9. Slažem se s većinom koji smatraju da logoped treba pomoć oko mucanja. U mojoj osnovnoj školi u prvom razredu je logoped došao na sat i objasnio nam da ne smijemo zadirkivati prijatelje iz razreda koji mucaju i provjerio svakog učenika muca li ili ne. Mislim da je to bila veoma dobra prevencija nasilja zbog mucanja i sami problem mucanja

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala što si podijelila svoje iskustvo sa nama. To je uistinu dobar način prevencije zadirkivanja :)

      Izbriši
  10. Pa smatram da nije potrebna pomoć logopeda ako je blaži oblik mucanja. Doduše učitelji i ovako imaju previše posla za obavit pa je bolje poslat logopedu da djetetu bude pružena što bolja pomoć.
    Taj oblik zlostavljanja se treba tretirati kao i ostale oblike. Zlostavljanje je zlostavljanje i protiv toga se treba borit.

    OdgovoriIzbriši
  11. Vrlo zanimljiva tema. Do sada nisam bila upoznata sa time.

    OdgovoriIzbriši
  12. Moj brat i ja smo takoder mucali kao djeca. Prestala sam tako sto sam isla kod logopeda i sto je moj tata svakodnevno vjezbao samnom.

    OdgovoriIzbriši
  13. Moj brat i ja smo takoder mucali kao djeca. Prestala sam tako sto sam isla kod logopeda i sto je moj tata svakodnevno vjezbao samnom.

    OdgovoriIzbriši
  14. Vrlo zanimljiva tema. Smatram da je takvoj djeci od najveće pomoći logoped, ali isto tako učitelji moraju razumjeti taj problem i omogućiti sve kako bi se tom djetetu pomoglo i omogućio lagodan rad.

    OdgovoriIzbriši
  15. Odlican odabir teme zato jer smatram da je vazno upoznati sto veci broj ljudi sa ovim problemom kod djece.

    OdgovoriIzbriši

  16. smatram da je ipak potrebnija pomoć logopeda, ali svakako i učitelja. U razredu u osnovnoj skoli sam imala kolege koji su mucali i najvise bi im se uocilo mucanje dok su bili pod pritiskom odnosno kada su morali citati nesto pred cijelim razedom i slicno. Smatram da u tim situacijama ucitelj mora napraviti ugodno, prijateljski razpolozeno okruzenje kako bi se taj problem smanjio.

    OdgovoriIzbriši
  17. Mislim da logoped je nužno potrebni kako bi se pomoglo djetetu, a učitelji opet nebi trebali forsirati djete da čita već ga potaknuti da poboljšanje svojih vještina te im dati priliku za to kada se oni osjećaju sigurno u sebe. Također osigurati dobrobit djeteta u školskom okruženju i među vršnjacima, kako se nebi osjećalo izolirano i povrijeđeno.

    OdgovoriIzbriši
  18. Iako je i učiteljeva pomoć dobrodošla, on nije toliko kompetentna osoba koliko je to logoped. Djetetu koje ima problema s mucanjem pomoći će upravo stručna osoba za to.
    Djeca su takva da nažalost zadirkuju onog koji je po nečemu drugačiji od ostalih. Na to može utjecati učitelj, koji će dati do znanja kako onaj koji muca nije nimalo manje vrijedan od onog koji ne. Djecu treba usmjeravati od malih nogu da ne prave razlike jedni među drugima, već da poštuju svakog.

    OdgovoriIzbriši
  19. Samnom je u osnovnu školu u razred išao dečko koji je mucao dosta dugo, ali s vremenom je vrlo vjerojatno išao kod logopeda koji mu je pomogao. Učitelji su jedino imali strpljenja, jer sa takvim djetetom treba strpljenje i pokazati mu da to nije veliki problem, jer se može od stresa samo pogoršati

    OdgovoriIzbriši
  20. Imam prijatelja koji je kao mali imao problema s mucanjem. Išli smo skupa u razred. Danas više nema problema s mucanjem zahvaljujući logopedici, ali i učiteljici koja je bila puna strpljenja i koja bi mu pomogla koliko je bilo potrebno. Smatram da logopedi ipak više pomognu od učitelja.

    OdgovoriIzbriši
  21. Kada sam bila malena, nisam mogla reći "ptica" nego sam govorila "tica". Sjećam se koliko mi je to stresno bilo, a kamoli da sam mucala. S takvom djecom logoped i učiteljica moraju rano i uporno raditi kako bi se problem mogao riješiti

    OdgovoriIzbriši