Djeca koja mucaju

TEMA OVOG OSVRTA JE MUCANJE

Ovaj post je osvrt na članak "Jezične sposobnosti djece koja mucaju" , autorica: Natalija Kutnjak, Lucija Mance i Ana Leko Krhen.

Cilj je ovog članka objasniti povezanost mucanja i jezika te dati pregled najvažnijih istraživanja jezičnih sposobnosti djece koja mucaju prema određenim jezičnim sastavnicama. 

Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi ili osoba ne može početi govoriti riječ. Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana i/ili čeljusti ili drugim neobičnim oblicima ponašanja koja osoba koja muca radi dok pokušava govoriti. Određene situacije, kao što su govor ispred više ljudi ili razgovaranje na telefon često pogoršavaju mucanje.

Što uzrokuje mucanje?

Mucanje pogađa osobe svih dobi, ali najčešće je u djece u dobi između 2 i 6 godina starosti koja razvijaju govor. Dječaci triput češće mucaju nego djevojčice. Većina djece ipak preraste svoje mucanje te se procjenjuje kako manje od 1 posto odraslih muca. Na razvoj mucanja utječu brojni čimbenici kao što su genetika, okolinski uvjeti, osobnost, emocionalni razvoj, govorno-motoričke sposobnosti.

Ideja o povezanosti mucanja i jezika potiče mnoga istraživanja dugi niz godina – zbog preklapanja vremena najčešćeg započinjanja mucanja s razdobljem intenzivnog jezičnog razvoja, utjecaja jezičnih čimbenika (npr. položaj riječi u rečenici, složenost rečenice) na pojavu netečnosti te uočenog kašnjenja u usvajanju jezika kod neke djece koja mucaju. Neka su istraživanja pokazala da su jezične sposobnosti kod djece koja mucaju slabije, a u nekim nisu nađene razlike između djece koja mucaju i njihovih tečnih vršnjaka.

Školska dob

Najčešće ulaskom u školsku dob i djetetovim polaskom u osnovnu školu te usavršavanjem njegovih komunikacijskih vještina, mucanje postaje dosta rijetko. Dijete školske dobi koje nastavlja mucati je svjesno svog problema i moguće je da se zbog toga srami. Njegovi školski kolege i prijatelji mogu usmjeriti svoju pažnju na djetetovo mucanje ili ga čak zbog toga i namjerno provocirati.

Smatrate li da učitelji uspijevaju na kvalitetan način raditi sa djecom koja mucaju ili smatrate da je za to potrebna stručna pomoć logopeda? Na koji način se može spriječiti vršnjačko zadirkivanje djece koja mucaju?

Detaljnije o ovoj temi i samom istraživanju pročitajte na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=253832

Meditacija u školama- da ili ne?

Tema ovog osvrta je Meditacija u školama-da ili ne?

Ovaj post je osvrt na članak "Usredotočena Svjesnost – Mindfulness: Primjena u  djece i adolescenata" , autorica: Vlatka Boričević Maršanići, Ljubica Paradžiki, Iva Zečević, Ljiljana Karapetrić- Bolfan. 

Ovaj članak je vrlo bitan za nastavnike i obrazovne znanosti zato što usredotočena svjesnost smanjuje stres kod odraslih i djece, te je korisna za mentalno zdravlja zajednice (škole, obrazovanje, roditeljstvo, radna mjesta, trudnoća). Poučavanje kako se nositi s stresnim situacijama primjenjujući tehnike usredotočene svjesnosti pomaže u suočavanju sa problemima i njihovom rješavanju.

Pojam usredotočena svjesnost (engl. mindfulness) odnosi se na stanje svijesti s pažnjom usmjerenom prema vlastitim iskustvima (mislima i osjećajima) u sadašnjem trenutku sa stavom neosuđivanja i prihvaćanja. Iako je usredotočena svjesnost prisutna u tradiciji meditacije religija Istoka i Zapada više od 2500 godina, terapije bazirane na usredotočenoj svjesnosti (engl. mindfulness based therapy – MBT) uvedene su u suvremenu medicinsku primjenu tek krajem 1970-tih godina.

Usredotočena svjesnost uključuje različite tehnike kao što su sjedeće meditacije, vježbe disanja i meditacije pokreta u svakodnevnom životu i aktivnostima.

PRIMJENA USREDOTOČENE SVJESNOSTI U DJECE I ADOLESCENATA

Usredotočena svjesnost je usmjeravanje pažnje na misli, osjećaje, tjelesne senzacije i osjete (vida, sluha, mirisa, dodira, okusa) koje ljudi inače ne zamjećuju jer im je um okupiran mislima o prošlosti ili budućnosti , kao na primjer: "Što smo već učinili?" ili "Što moramo učiniti?" .

Naime, ljudi u pravilu nisu svjesni svojih iskustava u nekom određenom trenutku i reagiraju na temelju emocija što često dovodi do krivih percepcija situacija. Osnovna je pretpostavka usredotočene svjesnosti je doživljavljaj sadašnjeg trenutka bez prosuđivanja, s otvorenošću i prihvaćanjem.

PRIMJENA TEHNIKA USREDOTOČENE SVJESNOSTI U ŠKOLAMA

1973. godine je dr.Linden pokazala da meditacija usredotočene svjesnosti primijenjena u školama povećava samostalnost i smanjuje ispitnu aksioznost kod djece. Od tada su brojna istraživanja pokazala da primjena usredotočene svjesnosti u školama kod djece u dobi 5 do 19 godina dovodi do značajnog smanjenja negativnih učinaka poput anksioznosti, depresije, ispitne anksioznosti, problema ponašanja. Ta su istraživanja također pokazala da uvođenjem tehnike usredotočene svjesnosti dolazi do povećanja smirenosti, opuštenosti, odmornosti, sna, emocionalne regulacije, samozbrinjavanja, samosvijesti, motivacije, samopouzdanja, učinkovitosti i zadovoljstva.

Kod djece s poteškoćama učenja meditacija usredotočene svjesnosti je utjecala na smanjene anksioznosti, povećanje socijalnih vještina i školskog postignuća.

Prihvatljivost usredotočene svjesnosti u školama je visoka, a nisu zabilježene neželjene ili štetne reakcije. Programi temeljeni na pristupu usredotočene svjesnosti u školama mogu biti jedan od načina smanjenja mentalnih poremećaja u djece i mladih. Uvođenje tehnike usredotočene svjesnosti u nastavni program može rezultirati jačanjem snaga i sposobnosti djece na prihvatljiv i zabavan način.

Vježbanje usredotočene svjesnosti u trajanju od 10 do 15 minuta svakodnevno ili nekoliko puta tjedno može rezultirati većom uspješnošću učenika i stvaranjem mirnije okoline za učenje.

Zaključak

Smatram da današnja djeca sve ranije počinju osjećati stres i pritisak zbog škole. Učenje bi treblo biti zabavan proces u kojem djeca uživaju a ne noćna mora. Sve više ljudi danas koristi meditaciju u svakodnevnom životu kako bi smanjila stres stoga zašto ne bi djecu odmalena učili kako se nositi sa stresom.

Detaljnije o ovoj temi i samom istraživanju pročitajte na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=231342