Volontiranje

Ovaj post je osvrt na izvorni znanstveni članak "VOLONTIRANJE STUDENATA S DJECOM I MLADIMA S POSEBNIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM POTREBAMA" , autora: Sanja Skočić Mihić, Darko Lončarić, Aileen Rudelić.

Volontiranje ili dobrovoljni rad proizašao je iz potrebe ljudi da budu zajedno,

da se druže i da si pomažu. 

Osnova volontiranja je dobrovoljnost i sloboda izbora.

Cilj istraživanja je bio ispitati student Učiteljskog fakullteta u Rijeci i saznati kakva su bila njihova iskustva tijekom volontiranja u ustanovama odgoja i obrazovanja i udrugama na području grada Rijeke koje se bave djecom i mladima s posebnim potrebama. Većina studentica, čak 96%, se uključila u volonterske aktivnosti na poziv nekoliko profesora koji predaju na Učiteljskom fakultetu i pružen im je sličan organizacijski okvir volonterskih aktivnosti u kojima su sudjelovale.

Bilo je potrebno istražiti:

•  razloge koji student potiču na volontiranje s djecom i mladima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama 

• potencijalne prepreke volontiranju.

Uzorak ispitanika

Istraživanje se provelo na skupini studentica koje su volontirale s djecom i mladima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. U istraživanju su sudjelovale 64 studentice, od čega 46 studentica druge, treće, četvrte i pete godine Učiteljskog studija te 18 studentica druge i treće godine studija Predškolskog odgoja. U školama je volontiralo gotovo 70%, u udrugama 19%, a u bolnici 10% studentica. Od ukupnog broja studentica, 11 ih je  volontiralo u više od jedne udruge ili ustanove.

Mjerni instrument

Za potrebe ovog istraživanja stvoren je upitnik koji se sastoji od 2 dijela:

Prvi dio služi za prikupljanje općih informacija o studenticama kao na primjer ime,

prezime, studijska godina i program, podaci za daljnji kontakt te informacija o posjedovanju

volonterske knjižice. Ujedno su se prikupljali podaci o udruzi ili ustanovi

gdje su studenti volontirali, o tome tko je organizator volontiranja i preko koga

su dobili informaciju za volontiranje te vremensko razdoblje trajanja volontiranja.

Drugi dio upitnika sastoji se od Skale zadovoljstva volontiranjem.

Zaključak

Model volontiranja studenata Učiteljskog fakulteta u Rijeci potiče aktivno sudjelovanje studenata u projektima osmišljenima u suradnji s ustanovama i udrugama u lokalnoj zajednici. Studenti putem volontiranja razvijaju svoje životne vještine i profesionalna znanja i vještine u radu s djecom i mladima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama te na taj način razvijaju svoju lokalnu zajednicu.

Jeste li ikada volontirali u nekakvoj udruzi? Ako da u kojoj, ako ne zašto niste?

Detaljnije o ovoj temi i samom istraživanju pročitajte na: http://hrcak.srce.hr/75437

Valentina Stanić: Problem zaključivanja školskih ocjena na kraju prv...

Valentina Stanić: Problem zaključivanja školskih ocjena na kraju prv...: Osvrt na članak iz "Hrvatskog časopisa za odgoj i obrazovanje" naziva "Problem zaključivanja školskih ocjena na kraju polugod...

Agresivnost u školi

Ovaj post je osvrt na članak: "Zadovoljstvo učitelja poslom: uloga agresivnog učeničkog ponašanja i učiteljske povezanosti s učenicima", autorica Tajane Ljubin Golub, Diane Olčar i Sandre Bezak. 

U Hrvatskoj je provedeno vrlo malo istraživanja o agresivnom ponašanju učenika prema učiteljima.

Glavni cilj istraživanja bio je istražiti ulogu negativnih faktora (agresivno ponašanje učenika i roditelja učenika prema učiteljima) i pozitivnih faktora (povezanost učitelja sa učenicima) u objašnjenju zadovoljstva učitelja s poslom. Dodatno se ispitivala i razlika u agresivnom ponašanju učenika ovisno o nekim sociodemografskim varijablama.

Agresivno ponašanje prema učiteljima je ono ponašanje djeteta s kojim pokazuje namjeru da nanese štetu učitelju. Nasilje u školi može imati različite oblike kao što su: nasilje učenika prema učeniku, učenika prema učiteljima, roditelja prema učiteljima.

Autori smatraju da nasilje prema učiteljima obuhvaća sljedeće oblike ponašanja:

• ·        verbalno agresivno ponašanje (npr. vrijeđanje)
• ·        fizičko agresivno ponašanje (npr. guranje)
• ·        oštećivanje osobne imovine (npr. krađa novca, uništavanje odjeće)
• ·        socijalna prisila (npr. Prisiljavanje učitelja da da bolje ocjenu)
• ·        manipulativno ponašanje s ciljem socijalne izolacije žrtve.

Učitelji često žele podijeliti svoja iskustva viktimizacije sa svojim kolegama i ravnateljem u školi. Međutim, postoje i oni učitelji koji smatraju da će njihov profesionalni ugled biti ugrožen ako podijele svoje iskustvo sa drugima.

Čimbenici za stvaranje agresivnog ponašanja prema učiteljima su:

•     nepovoljne karakteristike školske sredine
•     opterećenost i pritisak pod kojim se nalaze učenici
•     vremenski pritisak
•     nedostatak pozitivnih vrednota u široj zajednica
•     stilovi upravljanja razredom/školom koji ohrabruju zlostavljanje učitelja
•     niži socijalno-ekonomski status škole i učenika.

Autori navode da su agresivno ponašanje prema učiteljima i socio-demografske varijable vezane uz dob učenika. U razdoblju predadolescencije i adolescencije agresivnost  se povećava, dok se sa sazrijevanjem smanjuje , što se pripisuje razvoju samoregulacije, inhibiciji agresivnosti te razvoju kognitivnih i socijalnih vještina.

Autori također ističu da učitelji koji rade u gradskim i/ili javnim školama doživljavaju više agresije od učenika nego li učitelji koji rade u prigradskim, ruralnim i privatnim školama.

Faktori koji doprinose zadovoljstvu učitelja poslom

Povezanost s učenicima omogućuje zadovoljavanje osnovne psihološke

potrebe za povezanosti, što se pak odražava u većoj psihološkoj dobrobiti i posljedično boljem funkcioniranju osobe, odnosno dovodi do većeg zadovoljstva učitelja poslom. Pokazalo se da su učitelji koji imaju zadovoljenu potrebu za povezanosti s učenicima više angažirani na poslu, doživljavaju više pozitivnih te manje negativnih emocija.

Ispitanici

Istraživanje je provedeno sa 209 učitelja iz četiri osnovne i tri srednje škole iz Varaždinske županije i Koprivničko-križevačke županije. Od toga je bilo 75 učitelja koji predaju u osnovnoj školi, a 134 u srednjoj školi. Većina ispitanika bila je ženskog roda (68,8%). Dio učitelja bio zaposlen u gradskoj osnovnoj školi (27%), a dio u osnovnim školama sa sela (73%.). Prosječna dob sudionika bila je 39 godina, s rasponom od 24 do 65 godina.

Instrumenti

Za mjerenje agresivnog ponašanja prema učiteljima koristio se Upitnik agresivnog ponašanja prema učiteljima. Za mjerenje zadovoljstva učitelja poslom korištena je Skala učiteljskog zadovoljstva. Za mjerenje povezanosti s učenicima korištena je Skala povezanosti s učenicima

Rezultati

Rezultati pokazuju da je 54% učitelja doživjelo neki od oblika nasilja (verbalno, fizičko, ostalo) od strane učenika.

·        51% učitelja doživjelo je neki oblik verbalne agresije (učenici su ih vrijeđali, opsovali, vikali, prijetili)

·        Čak 7% učitelja je doživjelo neki oblik fizičkog nasilja (14 osoba je doživjelo namjerno guranje, a od toga jedna učiteljica je iznijela da ju je učenik udario)

·        16% učitelja doživjelo je neki oblik uništavanja vlastitih stvari od učenika (30 osoba potvrđuje da su im učenici uništili neku stvar, a 6 da su im učenici oštetili imovinu.).

  

Ako u obzir uzmemo sve ispitane vrste agresivnog ponašanja, neovisno o tome jesu li ga počinili učenici ili roditelji učenika, 56% učitelja doživjelo je neki od oblika agresivnog ponašanja, bilo od strane učenika ili njihovih roditelja.

Zaključak

Smatram da obitelj i okolina imaju najviše utjecaja na agresivnost kod djece, sve od agresivnih igrica do agresivnog roditelja. Ali isto tako smatram da je način na koji se učitelj postavi prema djetetu bitniji. Ako se djetetu ne postave granice(koje su možda trebale postaviti doma) i ako se ne ustraje na njima, dijete neće imati poštovanja prema učitelju i naučiti će da se učitelja može "vući za nos". Isto tako smatram da većina djece iskazuje svoju agresivnost prema učiteljicama jer se one emotivnije vežu za učenike i to ih spriječava da objektivno sagledaju situaciju i da "ne primaju k srcu" tu agresiju.

Detaljnije o ovoj temi i samom istraživanju pročitajte na: http://hrcak.srce.hr/177213

Djeca koja mucaju

TEMA OVOG OSVRTA JE MUCANJE

Ovaj post je osvrt na članak "Jezične sposobnosti djece koja mucaju" , autorica: Natalija Kutnjak, Lucija Mance i Ana Leko Krhen.

Cilj je ovog članka objasniti povezanost mucanja i jezika te dati pregled najvažnijih istraživanja jezičnih sposobnosti djece koja mucaju prema određenim jezičnim sastavnicama. 

Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi ili osoba ne može početi govoriti riječ. Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana i/ili čeljusti ili drugim neobičnim oblicima ponašanja koja osoba koja muca radi dok pokušava govoriti. Određene situacije, kao što su govor ispred više ljudi ili razgovaranje na telefon često pogoršavaju mucanje.

Što uzrokuje mucanje?

Mucanje pogađa osobe svih dobi, ali najčešće je u djece u dobi između 2 i 6 godina starosti koja razvijaju govor. Dječaci triput češće mucaju nego djevojčice. Većina djece ipak preraste svoje mucanje te se procjenjuje kako manje od 1 posto odraslih muca. Na razvoj mucanja utječu brojni čimbenici kao što su genetika, okolinski uvjeti, osobnost, emocionalni razvoj, govorno-motoričke sposobnosti.

Ideja o povezanosti mucanja i jezika potiče mnoga istraživanja dugi niz godina – zbog preklapanja vremena najčešćeg započinjanja mucanja s razdobljem intenzivnog jezičnog razvoja, utjecaja jezičnih čimbenika (npr. položaj riječi u rečenici, složenost rečenice) na pojavu netečnosti te uočenog kašnjenja u usvajanju jezika kod neke djece koja mucaju. Neka su istraživanja pokazala da su jezične sposobnosti kod djece koja mucaju slabije, a u nekim nisu nađene razlike između djece koja mucaju i njihovih tečnih vršnjaka.

Školska dob

Najčešće ulaskom u školsku dob i djetetovim polaskom u osnovnu školu te usavršavanjem njegovih komunikacijskih vještina, mucanje postaje dosta rijetko. Dijete školske dobi koje nastavlja mucati je svjesno svog problema i moguće je da se zbog toga srami. Njegovi školski kolege i prijatelji mogu usmjeriti svoju pažnju na djetetovo mucanje ili ga čak zbog toga i namjerno provocirati.

Smatrate li da učitelji uspijevaju na kvalitetan način raditi sa djecom koja mucaju ili smatrate da je za to potrebna stručna pomoć logopeda? Na koji način se može spriječiti vršnjačko zadirkivanje djece koja mucaju?

Detaljnije o ovoj temi i samom istraživanju pročitajte na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=253832

Meditacija u školama- da ili ne?

Tema ovog osvrta je Meditacija u školama-da ili ne?

Ovaj post je osvrt na članak "Usredotočena Svjesnost – Mindfulness: Primjena u  djece i adolescenata" , autorica: Vlatka Boričević Maršanići, Ljubica Paradžiki, Iva Zečević, Ljiljana Karapetrić- Bolfan. 

Ovaj članak je vrlo bitan za nastavnike i obrazovne znanosti zato što usredotočena svjesnost smanjuje stres kod odraslih i djece, te je korisna za mentalno zdravlja zajednice (škole, obrazovanje, roditeljstvo, radna mjesta, trudnoća). Poučavanje kako se nositi s stresnim situacijama primjenjujući tehnike usredotočene svjesnosti pomaže u suočavanju sa problemima i njihovom rješavanju.

Pojam usredotočena svjesnost (engl. mindfulness) odnosi se na stanje svijesti s pažnjom usmjerenom prema vlastitim iskustvima (mislima i osjećajima) u sadašnjem trenutku sa stavom neosuđivanja i prihvaćanja. Iako je usredotočena svjesnost prisutna u tradiciji meditacije religija Istoka i Zapada više od 2500 godina, terapije bazirane na usredotočenoj svjesnosti (engl. mindfulness based therapy – MBT) uvedene su u suvremenu medicinsku primjenu tek krajem 1970-tih godina.

Usredotočena svjesnost uključuje različite tehnike kao što su sjedeće meditacije, vježbe disanja i meditacije pokreta u svakodnevnom životu i aktivnostima.

PRIMJENA USREDOTOČENE SVJESNOSTI U DJECE I ADOLESCENATA

Usredotočena svjesnost je usmjeravanje pažnje na misli, osjećaje, tjelesne senzacije i osjete (vida, sluha, mirisa, dodira, okusa) koje ljudi inače ne zamjećuju jer im je um okupiran mislima o prošlosti ili budućnosti , kao na primjer: "Što smo već učinili?" ili "Što moramo učiniti?" .

Naime, ljudi u pravilu nisu svjesni svojih iskustava u nekom određenom trenutku i reagiraju na temelju emocija što često dovodi do krivih percepcija situacija. Osnovna je pretpostavka usredotočene svjesnosti je doživljavljaj sadašnjeg trenutka bez prosuđivanja, s otvorenošću i prihvaćanjem.

PRIMJENA TEHNIKA USREDOTOČENE SVJESNOSTI U ŠKOLAMA

1973. godine je dr.Linden pokazala da meditacija usredotočene svjesnosti primijenjena u školama povećava samostalnost i smanjuje ispitnu aksioznost kod djece. Od tada su brojna istraživanja pokazala da primjena usredotočene svjesnosti u školama kod djece u dobi 5 do 19 godina dovodi do značajnog smanjenja negativnih učinaka poput anksioznosti, depresije, ispitne anksioznosti, problema ponašanja. Ta su istraživanja također pokazala da uvođenjem tehnike usredotočene svjesnosti dolazi do povećanja smirenosti, opuštenosti, odmornosti, sna, emocionalne regulacije, samozbrinjavanja, samosvijesti, motivacije, samopouzdanja, učinkovitosti i zadovoljstva.

Kod djece s poteškoćama učenja meditacija usredotočene svjesnosti je utjecala na smanjene anksioznosti, povećanje socijalnih vještina i školskog postignuća.

Prihvatljivost usredotočene svjesnosti u školama je visoka, a nisu zabilježene neželjene ili štetne reakcije. Programi temeljeni na pristupu usredotočene svjesnosti u školama mogu biti jedan od načina smanjenja mentalnih poremećaja u djece i mladih. Uvođenje tehnike usredotočene svjesnosti u nastavni program može rezultirati jačanjem snaga i sposobnosti djece na prihvatljiv i zabavan način.

Vježbanje usredotočene svjesnosti u trajanju od 10 do 15 minuta svakodnevno ili nekoliko puta tjedno može rezultirati većom uspješnošću učenika i stvaranjem mirnije okoline za učenje.

Zaključak

Smatram da današnja djeca sve ranije počinju osjećati stres i pritisak zbog škole. Učenje bi treblo biti zabavan proces u kojem djeca uživaju a ne noćna mora. Sve više ljudi danas koristi meditaciju u svakodnevnom životu kako bi smanjila stres stoga zašto ne bi djecu odmalena učili kako se nositi sa stresom.

Detaljnije o ovoj temi i samom istraživanju pročitajte na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=231342